Şunu aradınız:: jezik (Sırpça - Latince)

jezik
lingua

istrebiæe gospod sva usta lažljiva, jezik velièavi,
usquequo exaltabitur inimicus meus super m

strpljenjem se ublažava knez, i mek jezik lomi kosti.
patientia lenietur princeps et lingua mollis confringet duritia

upravitelji ustezahu glas svoj i jezik im prijanjaše za grlo.
vocem suam cohibebant duces et lingua eorum gutturi suo adhereba

severni vetar nosi dažd, a potajni jezik lice srdito.
ventus aquilo dissipat pluvias et facies tristis linguam detrahente

usta svoja dižu u nebo, i zemlju prolazi jezik njihov.
signa nostra non vidimus iam non est propheta et nos non cognoscet ampliu

istinita usta stoje tvrdo doveka, a jezik lažljivi za èas.
labium veritatis firmum erit in perpetuum qui autem testis est repentinus concinnat linguam mendaci

oštre jezik svoj kao zmija, jed je aspidin u ustima njihovim.
pone domine custodiam ori meo et ostium circumstantiae labiis mei

jezik je pravednikov srebro odabrano; srce bezbožnièko ne vredi ništa.
argentum electum lingua iusti cor impiorum pro nihil

i svaki jezik da prizna da je gospod isus hristos na slavu boga oca.
et omnis lingua confiteatur quia dominus iesus christus in gloria est dei patri

nepravdu izmišlja jezik tvoj; on je u tebe kao britva naoštrena, lukavi!
corrupti sunt et abominabiles facti sunt in iniquitatibus non est qui faciat bonu

evo me na te proroke, veli gospod, koji dižu jezik svoj i govore: on veli.
ecce ego ad prophetas ait dominus qui adsumunt linguas suas et aiunt dicit dominu

zato se razveseli srce moje, i obradova se jezik moj, pa još i telo moje poèivaæe u nadi;
propter hoc laetatum est cor meum et exultavit lingua mea insuper et caro mea requiescet in sp

jer su bogatuni njegovi puni nepravde, i stanovnici govore laž, i u ustima im je jezik prevaran.
in quibus divites eius repleti sunt iniquitate et habitantes in ea loquebantur mendacium et lingua eorum fraudulenta in ore eoru

i svaki vara prijatelja svog i ne govori istine, uèe jezik svoj da govori laž, muèe se da èine zlo.
et vir fratrem suum deridebit et veritatem non loquentur docuerunt enim linguam suam loqui mendacium ut inique agerent laboraverun

zato se prozva vavilon, jer onde pomete gospod jezik cele zemlje, i odande ih rasu gospod po svoj zemlji.
et idcirco vocatum est nomen eius babel quia ibi confusum est labium universae terrae et inde dispersit eos dominus super faciem cunctarum regionu

tada æe hromi skakati kao jelen, i jezik nemog pevaæe, jer æe u pustinji provreti vode i potoci u zemlji sasušenoj.
tunc saliet sicut cervus claudus et aperta erit lingua mutorum quia scissae sunt in deserto aquae et torrentes in solitudin

neæeš videti žestok narod, narod koji govori iz dubina da se ne razbira, u koga je jezik mutav da se ne razume.
populum inpudentem non videbis populum alti sermonis ita ut non possis intellegere disertitudinem linguae eius in quo nulla est sapienti

gospod gospod dade mi jezik uèen da umem progovoriti zgodnu reè umornom; budi svako jutro, budi mi uši, da slušam kao uèenici.
dominus dedit mihi linguam eruditam ut sciam sustentare eum qui lassus est verbo erigit mane mane erigit mihi aurem ut audiam quasi magistru

gle, ime gospodnje ide izdaleka, gnev njegov gori i vrlo je težak; usne su mu pune ljutine i jezik mu je kao oganj koji sažiže.
ecce nomen domini venit de longinquo ardens furor eius et gravis ad portandum labia eius repleta sunt indignatione et lingua eius quasi ignis devoran