Şunu aradınız:: gentem (Latince - Sırpça)

diligit enim gentem nostram et synagogam ipse aedificavit nobi
jer ljubi narod naš, i naèini nam zbornicu.

et pertransierunt de gente in gentem et de regno ad populum alteru
napajaš gore s visina svojih, plodovima dela tvojih siti se zemlja.

quod si non audierint evellam gentem illam evulsione et perditione ait dominu
ako li ne poslušaju, tada æu išèupati sasvim takav narod i zatrti, govori gospod.

abimelech vero non tetigerat eam et ait domine num gentem ignorantem et iustam interficie
a avimeleh ne beše se nje dotakao, i zato reèe: gospode, eda li æeš i pravedan narod pogubiti?

repente loquar adversum gentem et adversum regnum ut eradicem et destruam et disperdam illu
kad bih rekao za narod i za carstvo da ga istrebim i razorim i zatrem;

cavete ergo ne et vos similiter evomat cum paria feceritis sicut evomuit gentem quae fuit ante vo
da ne izmetne zemlja vas, ako je oskvrnite, kao što je izmetnula narod koji je bio pre vas.

consurget enim gens in gentem et regnum in regnum et erunt pestilentiae et fames et terraemotus per loc
jer æe ustati narod na narod i carstvo na carstvo; i biæe gladi i pomori, i zemlja æe se tresti po svetu.

ait illi deus ego sum fortissimus deus patris tui noli timere et descende in aegyptum quia in gentem magnam faciam te ib
i bog mu reèe: ja sam bog, bog oca tvog; ne boj se otiæi u misir; jer æu onde naèiniti od tebe narod velik.

dimitte me ut conteram eum et deleam nomen eius sub caelo et constituam te super gentem quae hac maior et fortior si
pusti me da ih istrebim i ime njihovo zatrem pod nebom; a od tebe æu uèiniti narod jaèi i veæi nego što je ovaj.

ain cum adhuc subsisteremus defecerunt oculi nostri ad auxilium nostrum vanum cum respiceremus adtenti ad gentem quae salvare non potera
veæ nam oèi išèileše izgledajuæi pomoæ zaludnu; èekasmo narod koji ne može izbaviti.

adducet dominus super te gentem de longinquo et de extremis finibus terrae in similitudinem aquilae volantis cum impetu cuius linguam intellegere non possi
podignuæe na tebe gospod narod izdaleka, s kraja zemlje, koji æe doleteti kao orao, narod, kome jezika neæeš razumeti.

ad gentem fallacem mittam eum et contra populum furoris mei mandabo illi ut auferat spolia et diripiat praedam et ponat illum in conculcationem quasi lutum platearu
na narod licemerni poslaæu ga, i zapovediæu mu za narod na koji se gnevim, da pleni i otima, i da ga izgazi kao blato na ulicama.

cumque impleti fuerint anni septuaginta visitabo super regem babylonis et super gentem illam dicit dominus iniquitatem eorum et super terram chaldeorum et ponam illam in solitudines sempiterna
a kad se navrši sedamdeset godina, onda æu pohoditi cara vavilonskog i onaj narod, govori gospod, za bezakonje njihovo, i zemlju haldejsku, i obratiæu je u pustoš veènu.

et iudicabit inter populos multos et corripiet gentes fortes usque in longinquum et concident gladios suos in vomeres et hastas suas in ligones non sumet gens adversus gentem gladium et non discent ultra belligerar
i sudiæe medju mnogim narodima, i pokaraæe jake narode nadaleko, i oni æe raskovati maèeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove; neæe dizati maèa narod na narod, niti æe se više uèiti ratu.

quae est autem ut populus tuus israhel gens in terra propter quam ivit deus ut redimeret eam sibi in populum et poneret sibi nomen faceretque eis magnalia et horribilia super terram a facie populi tui quem redemisti tibi ex aegypto gentem et deum eiu
jer koji je narod na zemlji kao tvoj narod izrailj? kog je radi bog išao da ga iskupi da mu bude narod i da steèe sebi ime i da vam uèini velika i strašna dela u zemlji tvojoj, pred narodom tvojim, koji si iskupio sebi iz misira, od naroda i bogova njihovih.