Şunu aradınız:: cognitum (Latince - Sırpça)

interroga de diebus antiquis qui fuerunt ante te ex die quo creavit deus hominem super terram a summo caeli usque ad summum eius si facta est aliquando huiuscemodi res aut umquam cognitum es
jer zapitaj sada za stara vremena, koja su bila pre tebe, od onog dana kad stvori bog èoveka na zemlji, i od jednog kraja neba do drugog, je li kad bila ovakva stvar velika, i je li se kad èulo šta takvo?

delictum meum cognitum *tibi; feci et iniustitiam meam non abscondi dixi confitebor adversus me iniustitiam meam domino et tu remisisti impietatem peccati mei diapsalm
u tvoju ruku predajem duh svoj; izbavljao si me, gospode, bože istiniti!

latentibus apud se insidiis et in cubiculo finem rei expectantibus clamavitque ad eum philisthim super te samson qui rupit vincula quomodo si rumpat quis filum de stuppae tortum putamine cum odorem ignis acceperit et non est cognitum in quo esset fortitudo eiu
a kod nje beše zaseda u sobi; i ona mu reèe: eto filisteja na te, samsone! a on pokida gužve, kao što se kida konac od kudelje kad oseti vatru; i ne dozna se za snagu njegovu.