Şunu aradınız:: non sum de mundo (Latince - Sırpça)

non rogo ut tollas eos de mundo sed ut serves eos ex mal
ne molim te da ih uzmeš sa sveta, nego da ih saèuvaš oda zla.

de mundo non sunt sicut et ego non sum de mund
od sveta nisu, kao ni ja što nisam od sveta.

ipsi de mundo sunt ideo de mundo loquuntur et mundus eos audi
oni su od sveta, zato govore od sveta, i svet ih sluša.

et iam non sum dignus vocari filius tuus fac me sicut unum de mercennariis tui
i veæ nisam dostojan nazvati se sin tvoj: primi me kao jednog od svojih najamnika.

si dixerit pes quoniam non sum manus non sum de corpore non ideo non est de corpor
ako kaže noga; ja nisam ruka, nisam od tela; eda li zato nije od tela?

ego enim sum minimus apostolorum qui non sum dignus vocari apostolus quoniam persecutus sum ecclesiam de
jer ja sam najmladji medju apostolima, koji nisam dostojan nazvati se apostol, jer gonih crkvu božiju.

anticipaverunt vigilias oculi mei turbatus sum et non sum locutu
koji su junaèkog srca postaše plen, zaspaše snom svojim, i junaci ne nadjoše ruku svojih.

ego dedi eis sermonem tuum et mundus odio eos habuit quia non sunt de mundo sicut et ego non sum de mund
ja im dadoh reè tvoju; i svet omrznu na njih, jer nisu od sveta, kao i ja što nisam od sveta.

et dicebat eis vos de deorsum estis ego de supernis sum vos de mundo hoc estis ego non sum de hoc mund
i reèe im: vi ste od nižih, ja sam od viših; vi ste od ovog sveta, ja nisam od ovog sveta.

an nescitis quoniam sancti de mundo iudicabunt et si in vobis iudicabitur mundus indigni estis qui de minimis iudiceti
ne znate li da æe sveti suditi svetu? kad æete dakle vi svetu suditi niste li vredni suditi manjim stvarima?

ipse autem respondens ait non sum missus nisi ad oves quae perierunt domus israhe
a on odgovarajuæi reèe: ja sam poslan samo k izgubljenim ovcama doma izrailjevog.

dixit ad filium non sum fraudatus aspectu tuo insuper ostendit mihi deus semen tuu
i reèe izrailj josifu: nisam mislio da æu videti lice tvoje; a gle, bog mi dade da vidim i porod tvoj.

et interrogaverunt eum quid ergo helias es tu et dicit non sum propheta es tu et respondit no
i zapitaše ga: ko si dakle? jesi li ilija? i reèe: nisam. jesi li prorok? i odgovori: nisam.

dixitque ei filius pater peccavi in caelum et coram te iam non sum dignus vocari filius tuu
a sin mu reèe: oèe, sagreših nebu i tebi, i veæ nisam dostojan nazvati se sin tvoj.

dominus deus auxiliator meus ideo non sum confusus ideo posui faciem meam ut petram durissimam et scio quoniam non confunda
jer mi gospod gospod pomaže, zato se ne osramotih, zato stavih èelo svoje kao kremen, i znam da se neæu postideti.

dominus autem mihi adstitit et confortavit me ut per me praedicatio impleatur et audiant omnes gentes et liberatus sum de ore leoni
ali gospod bi sa mnom i dade mi pomoæ da se kroza me svrši propovedanje, i da èuju svi neznabošci; i izbavih se od usta lavovih.

ait moses obsecro domine non sum eloquens ab heri et nudius tertius et ex quo locutus es ad servum tuum inpeditioris et tardioris linguae su
a mojsije reèe gospodu: molim ti se, gospode, nisam reèit èovek, niti sam pre bio niti sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporih usta i sporog jezika.

cum impleret autem iohannes cursum suum dicebat quem me arbitramini esse non sum ego sed ecce venit post me cuius non sum dignus calciamenta pedum solver
i kad svršivaše jovan teèenje svoje, govoraše: ko mislite da sam ja nisam ja; nego evo ide za mnom, kome ja nisam dostojan razrešiti remen na obuæi njegovoj.

ego quidem vos baptizo in aqua in paenitentiam qui autem post me venturus est fortior me est cuius non sum dignus calciamenta portare ipse vos baptizabit in spiritu sancto et ign
ja dakle krštavam vas vodom za pokajanje; a onaj koji ide za mnom, jaèi je od mene; ja nisam dostojan njemu obuæu poneti; on æe vas krstiti duhom svetim i ognjem.

propterea haec dicit dominus deus quoniam in igne zeli mei locutus sum de reliquis gentibus et de idumea universa qui dederunt terram meam sibi in hereditatem cum gaudio et toto corde ex animo et eiecerunt eam ut vastaren
zato ovako veli gospod gospod: u ognju revnosti svoje govorih protiv ostalih naroda i protiv sve edomske, što osvojiše moju zemlju radujuæi se iz svega srca i rugajuæi se iz duše da bi je oplenili.